Web poslužitelj
Web poslužitelj je program koji prosljeđuje web sadržaje web klijentu/pregledniku na njegov zahtjev.
Uobičajena uspostava veze ide tako da se web klijent spoji na ulaz (engl. port) usluge 80 ili 443 (web usluga) i web poslužitelju uputi zahtjev za traženim resursom (datotekom) u obliku adrese resursa (URL).
Klijentske web tehnologije
Kada se traži datoteka koju web klijent razumije (HTML, CSS, JS, JPG, PNG,...) poslužitelj je samo pošalje.
Kada se traži datoteka pisana u poslužiteljskom skriptnom jeziku (PHP, C#, Java, Python, Ruby, Rust, Go,...), web poslužitelj je najprije prevede u HTML kôd, pa je tek onda prosljeđuje web klijentu.
Web klijent prima datoteku s HTML kôdom, prevodi ga i korisniku prikazuje traženu web stranicu.
Povijest web poslužitelja
Tim Berners-Lee započinje s projektom kome je cilj bio jednostavan pristup i razmjena informacija između znanstvenika na CERN-u bazirana na hipertekstu. Rezultat projekta bila je mrežna usluga: World Wide Web koja je službeno predstavljena 17. svibnja 1991.
Za potrebe web usluge TBL je razvio programe:
- Web klijent; nazvan WorldWideWeb
- Web poslužitelj; kasnije nazvan CERN httpd
- Protokol za komunikaciju između web klijenta i poslužitelja: HTTP
Između 1991. i 1994. jednostavnost i efikasnost nove usluge potakla je razvoj mnogih klijentskih i poslužiteljskih programa za različite OS. 1994. TBL osnovao je organizaciju World Wide Web Consortium (W3C) kojoj je zadaća bila standardizirati i usmjeravati razvoj tehnologija koje se koriste na webu.